O kakvoj vodi se radi? To je mirisna voda u kojoj se natapaju cvjetovi i ljekovito bilje pod zvjezdanim nebom u noći između 23. i 24. lipnja. Budući da su ostavljene vani pod vedrim nebom te biljke upiju jutarnju rosu koja se smatrala vodom bogova. Vjeruje se da ta noć ima posebnu moć, jer se poklapa sa najdužim danom u godini (solsticij) i sa svetkovinom sveca koji simbolizira pročišćenje i novi početak, a rosa podsjeća na njegovo krštenje.

U prošlosti, da bi se izbjegle negativne vremenske pojave (poput suše ili nevremena) koje bi uništile sjetvu molile su se razne molitve i vršili razni magični rituali. Stoga se skupljanje rose s cvijećem smatralo ritualom koji je koristan za postizanje zdravlja i mira u nadolazećim mjesecima.

Ova tradicija je posebno raširena u središnjoj i južnoj Italiji, ali se pojavljuje i u drugim dijelovima pa i na Sardiniji. Moglo bi se reći da je ova tradicija mješavina poganske i kršćanske simbolike, a ujedno je i primjer kako su neki drevni poganski rituali postali dio kršćanskih običaja, kao kod nas ivanjski krijesovi.

Talijani se, dakle, umivaju cvijećem za svetkovinu sv. Ivana kao što mi to činimo za Cvjetnicu.